Radi se zapravo o aromatičnoj smoli koju skupljaju pčele medarice iz dijelova biljke, u nju ugrađuju svoje enzime iz sline i smolaste tvari nastale probavom peluda te je koriste u gradnji košnice i zaštiti od neželjenih vanjskih utjecaja. Među ostalim , propolis štiti kolonije pčela od bolesti.

Ljudi su rano prepoznali blagodati propolisa pa ga već tisućama godina koriste u medicinske svrhe. Tako su još drevni Grci i Rimljani koristili  propolis kao lijek kod kožnih povreda, rana i infekcija, a propolis se našao popisan i u farmakopeji Londona u 17. stoljeću. U razdoblju od 17. do 20.stoljeća propolis je u Europi uživao veliku popularnost kao antibakterijsko sredstvo, a u 2. svjetskom ratu su ga Rusi koristili i kao pomoć u liječenju tuberkuloze, budući da su primijetili da olakšava plućne tegobe i poboljšava apetit. Prvi znanstveni rad koji je opisao kemijska svojstva i sastav propolisa objavljen je 1908. godine.

Danas propolis uživa veliku popularnost pa je svoju primjenu, osim  raznih oblika dodataka prehrani, našao i u kozmetičkoj industriji gdje se koristi kao dodatak u proizvodnji raznih krema, losiona,čak i zubnih pasti i vodica za usta.

Sastav propolisa je vrlo varijabilan zbog velikog broja raznolikog bilja kojeg pčele posjećuju pri njegovom sakupljanju te uvelike ovisi o njegovom geografskom porijeklu. U dosadašnjim znanstvenim istraživanjima iz propolisa je izolirano više od 300 različitih spojeva. U pravilu , propolis sadrži oko 50 % smola, 30 % pčelinjeg voska, 10 % eteričnih ulja, 5 % polena i 5 % različitih organskih  tvari uključujući vitamine, minerale,  organske kiseline i flavonoide.  Upravo se flavonoidi smatraju glavnim sastojkom odgovornim za biološku aktivnost propolisa. 

Propolis i zdravlje

U narodnoj je medicini uvriježena preventivna upotreba propolisa u svrhu jačanja imuniteta i protiv raznih infekcija, ali i za ublažavanje već nastalih  tegoba, osobito primjerice kod infekcija usne šupljine. Brojna istraživanja opravdavaju ovakvu primjenu.  Tako je in vitro  studija objavljena 2011. godine u časopisu Journal of Medicinal Plant Research ukazala na antibakterijsko djelovanje propolisa.

Znanstevnici su ispitali učinak ekstrakta propolisa na nekoliko vrsta bakterija uključujući E. coli , Listeria monocytogenes, Helicobacter pylori, Streptococcus pyogenes, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus. E. coli i Staphylococcus aureus su se pokazali iznimno osjetljivim na djelovanje propolisa. 

Antibakterijski učinak propolisa potvrđuje i studija provedena 2003. godine u našim krajevima i objavljena u časopisu Microbiological Research. 13 uzoraka propolisa prikupljenih na području Balkana upotrijebljeno je za tretiranje 39 vrsta mikroorganizama. Ekstrakt propolisa je pokazao značajnu antibakterijsku aktivnost protiv Gram pozitivnih bakterija, dok je pozitivan učinak na Gram negativne bakterije bio znatno manji.  Antibakterijski učinak objašnjen je, među ostalim,  saznanjem da propolis može blokirati diobu bakterijskih stanica sprječavajući bakterijski rast.

Osim antibakterijskog, studije bilježe i antivirusno i osobito  antifungalno djelovanje propolisa. U studiji objavljenoj 2001. godine u časopisu Mycoses znanstvenici su ispitivali aktivnost propolisa na 80 sojeva kvasca Candide.  Propolis je značajno smanjio aktivnost kvasaca osobito C. albicans. Dodatno, kod  osoba s umjetnim zubalima primjena propolisa je značajno smanjila broj stanica Candide.

Antibakterijsko, antivirusno i antifungalno djelovanje posredno štiti zdravlje, no propolis može pomoći imunitetu i izravno.  Pregledni rad iz 2007. godine objavljen u časopisu Journal of Ethnopharmacology, među ostalim, ističe povoljni djelovanje propolisa na imunitet.  Propolis kao dodatak prehrani, naime, može potaknuti aktivnost timusa, žlijezde koja proizvodi limfocite i time ojačati obrambene sposobnosti cijelog organizma.

Znanost o protuupalnom djelovanju propolisa

Studije na životinjama otkrivaju još jednu potencijalnu korist propolisa. Naime, istraživanja na štakorima i zamorcima otkrivaju da propolis može inhibirati aktivnost enzima koji posreduju u upalnom procesu i na taj način ublažiti primjerice reumatoidni artitris.  Pritom su se najkorisnijm pokazali spojevi kvercetin i naringerin iz skupine flavonoida.  Puna korist protuupalnog učinka proplisa tek se mora posve istražiti  na ljudima.

Propolis kao dodatak prehrani

Propolis se danas najčešće proizvodi kao alkoholna otopina, a može se pripremiti i kao bezalkoholna otopina za djecu. Također, vrlo su raširene i tablete, kapsule i pastile u kojima je djelatna tvar propolis.

Rezultati dosadašnjih istraživanja formirali su mišljenje da učinkovita dnevna doza iznosi oko 1,5 g sirovog propolisa, odnosno oko 350 mg koncentrata, čime se polučuju blagotvorni učinci na opće stanje organizma. Iako su ispitivane dnevne doze od čak 9 g sirovog propolisa rezultirale bez negativnih nuspojava, za dugoročnu upotrebu i ovisno o individualnim potrebama pojedinca preporučuju se manje navedene doze.